NK Osijek je potpuno izgubio identitet na terenu, što je prva stvar koju treba vratiti. Još je jedna teška i turobna sezona iza NK Osijek. Drugu godinu zaredom Bijelo-plavi su navijačima priuštili strepnje oko prvoligaškog statusa. Lani su upali u tu poziciju nizom loših rezultata u drugom dijelu prvenstva, a sada su u problemu bili od samog početka prvenstva i vodili zahtjevnu bitku za bijeg s dna. Je li moralo biti tako? Nije. Međutim, splet okolnosti i krivih odluka doveli su do potpunog raspada na terenu. Ipak, u prvi plan jednostavno moramo staviti ozljede. One su desetkovale igrački kadar do te mjere da nam se teško sjetiti se trenutka kada izvan pogona nije bilo manje od pet-šest igrača. And to je bio veliki problem za trenera Simona Rožmana, koji je morao mijenjati taktiku zbog ozljeda. Naime, u nedavno završenoj sezoni na Opus Areni uspjeli su pobijediti samo četiri puta, što je nezapamćeno loše ostvarenje u HNL-u. Na početku se nije dao naslutiti takav rasplet. Osijek je s trenerom Simonom Rožmanom krenuo igrati zanimljiv nogomet. Igralo se brzo, stvarale su se prilike, bilo je sadržaja, kako je on to volio reći, ali izostalo je ono najvažnije - pogodci. Možda zbog toga što je početne utakmice zbog ozljede propustio Arnel Jakupović, možda čisto zbog zle kobi, ali Osijek je u prvom krugu prvenstva igrao dobar nogomet. No zbog tog problema s realizacijom Rožman je odustao od napadački orijentiranog načina igre i ubrzo - poginuo. Naslijedio ga je Željko Sopić, čiji je mandat bio obilježen brojnim ozljedama koje su ga prisilile na stalna kemijanja i traženja nekonvencionalnih metoda. Nije uspio donijeti željeni pomak. Na klupi se zadržao pet mjeseci i u tom razdoblju Osijek je pobijedio samo jednom. Zato ga je krajem veljače zamijenio Tomislav Radotić, koji je uspio zabilježiti pet pobjeda, stabilizirao je momčad, u jednom se trenutku činilo kako Bijelo-plavi idu uzlaznom putanjom te da će se dokopati mira sredine tablice, ali čarolija je iznenada nestala jer Osijek nije bio u stanju pobjeđivati kod kuće. Na kraju se sve pretvorilo u iscrpljujuće iščekivanje potvrde prvoligaškog statusa, što se dogodilo tek dva kola prije kraja, a moglo se, pa i moralo dogoditi mnogo prije. Na tom putu Osijek je postao momčad od koje nitko ne zazire, što je možda i najveći gubitak. U međuvremenu su se događale i tektonske promjene u klupskoj organizaciji jer su nakon pet i pol godina odstupili predsjednik Ferenc Sakalj i direktor Vladimir Čohar. Njihov odlazak navijači su pozdravili s oduševljenjem, a na čelo kluba stigla je mlada i ambiciozna predsjednica Alexandra Vegh. Njezin dolazak morao bi označiti početak novog razdoblja za NK Osijek. Promijenit će se puno toga, u to nema sumnje. Proračun će biti manji, dolaze novi ljudi, ali sve to ne mora nužno značiti i korak unatrag. NK Osijek suočit će se s onom židovskom kletvom dao Bog da imao, pa nemao, ali ako se stvari pametno poslože, ako se napravi dobar plan, možda će se uspjeti izbjeći propast. But za sada je još rano govoriti o tome. Sada treba gledati što će se dogoditi u pripremnom periodu i kako će se momčad pripremiti za novu sezonu. So, NK Osijek mora krenuti ispočetka i naći novi identitet, a to će biti težak zadatak za novu upravu i trenera.