U posljednjim utakmicama, NK Osijek je pokazao znakove slabosti, a njihova taktika nije u potpunosti ispunila očekivanja navijača. Iako je tim imao svoj stil igre temeljen na intenzivnom presingu i kontroliranju sredine terena, čini se da su protivnici prepoznali njihove slabosti i prilagodili se.

Jedan od ključnih problema je nedostatak prostora za napadače. Osijek često oslanja svoje napade na krilne igrače, no kada su oni dobro pokriveni, tim se suočava s teškoćama u kreiranju prilika. Kako bi se to popravilo, preporučljivo bi bilo uvesti dodatnu fleksibilnost u napadačkoj igri. Umjesto da se oslanjaju isključivo na krila, mogli bi pokušati integrirati više kombinacija kroz sredinu terena, koristeći vezne igrače kao što su D. Meji i N. Curcija da se povuku i preuzmu ulogu dodatnih kreatora.

Također, obrambena linija je pokazala znakove nervoze, posebno u situacijama kada se suprotna momčad brzo prebacuje u kontre. Uvođenjem jednog dodatnog veznog igrača u formaciji 4-2-3-1, Osijek bi mogao stvoriti dodatnu sigurnost u obrani, omogućujući brže prebacivanje između faza igre. Ova promjena bi oslobodila bekove da se više uključuju u napad, dok bi veza između obrane i sredine bila čvršća.

Osijek također treba raditi na svojoj fizičkoj pripremljenosti. U posljednjim utakmicama, tim je izgledao umorno u drugom poluvremenu, što je omogućilo protivnicima da preuzmu kontrolu. Implementacija intenzivnijih treninga izdržljivosti i strategija rotacije igrača mogla bi pomoći u održavanju energije tijekom cijele utakmice.

U konačnici, NK Osijek mora ponovno razmotriti svoju strategiju i prilagoditi se kako bi se vratio u borbu za vrh HNL-a. Uz male, ali učinkovite promjene, Bijelo-plavi mogu pronaći svoj ritam i ponovno postati prijetnja na terenu.