Osijek je poznat po svojoj sposobnosti da koristi vezne igre kao ključnu komponentu napada. Tijekom posljednjih nekoliko utakmica, vidjeli smo kako se igrači poput Mateja Grahovca i S. Akerea često međusobno povezuju. Ova suradnja stvara brojne prilike prema protivničkim vratima. Statistika pokazuje da su prilike za gol uvećane direktnim dodavanjima iz sredine terena.

Osijekova formacija 4-2-3-1 omogućava slobodu veznim igračima da preuzmu ključne role. Kontroliraju igru između linija, što omogućava napadačima poput I. Barića da se priključuju napadu sa središnje pozicije, stvarajući vlastite prilike.

Ova strategija stvara višak u veznom redu koji omogućava pritisak na protivničku obranu, često prisiljavajući ih na greške. Osijek se tako može u potpunosti osloniti na brzu tranziciju iz obrane u napad, koristeći prednosti niza kvalitetnih dodavanja.