Osijek je ove sezone pokazao značajan napredak u svom načinu igre, a ključni faktor je njihovo taktičko postavljanje. U osnovi, momčad postavlja 4-2-3-1 formaciju koja omogućuje fleksibilnost u napadu i čvrstinu u obrani. Ova postavka omogučila je igračima poput N. Omerovića i S. Akerea da se istaknu kao ključni kreatori igre.

Osijek se često oslanja na brze kontre, često koristeći udaljenost između svojih napadača i protivničkih stopera. Igrači poput I. Barića se povlače u sredinu terena kako bi otvorili prostor za krila, što dovodi do velikih šansi za postizanje gola. Na utakmici protiv Rijeke, njihova sposobnost brze tranzicije i efikasne komunikacije rezultirala je iznimno visokim postotkom posjeda u prvom poluvremenu.

Jedna od posebnosti Osijeka je i njihova sposobnost kontrole igre kroz fizičku igru. Uz pomoć B. Barišića, koji uvodi snagu u odbranu, tim uspijeva zadržati protivnike pod pritiskom. Analizirajući njihove posljednje utakmice, jasno je da trenerov plan nastavak oslanjanja na sredinu terena sa naglaskom na brze napade može donijeti uspjeh.